Jestive biljke u vašim akvarijima

Vjerojatno ste pomislili da biste svoje biljke mogli nekako iskoristiti u kuhinji, no nekako ... ta je misao brzo pala u zaborav. Ipak, neke biljke iz naših akvarija poznate su u kuhinji, i to ne samo kod nas, nego diljem svijeta.

Baš kao i na kopnu, i pod vodom postoje jestive, nejestive i otrovne biljke. Ako namjeravate na bilo koji način konzumirati ili koristiti biljke iz svog akvarija, obavezno provjerite da odabrana vrsta neće nepotrebno naštetiti vašem zdravlju.

Među plutajućim biljkama svakako treba spomenuti vodenu leću - najmanju jestivu biljku, koja je nakon sušenja idealna kao hrana za ribe koje vole biljnu prehranu. Koristi se i za pripremu napitaka i alkoholnih ekstrakata. Primjenjuje se u fitoterapiji jer vodena leća ima antireumatska i protuupalna svojstva, čisti krv, djeluje protiv kašlja i čisti sluznice (a to su samo neke od njezinih prednosti). Možete je jesti, primjerice, uz svježi sir umjesto vlasca.

Iako smo upravo vodenu leću nazvali najmanjom jestivom biljkom, valja spomenuti da to nije posve točno - postoji i još manja vrsta, iako mnogo rjeđa u kućnim akvarijima - wolffia arrhiza. Odlikuje se iznimno brzim rastom. U usporedbi s vodenom lećom, udvostručuje svoj volumen dvostruko brže (vodena leća to čini za 60 dana, a wolffia arrhiza za 30 dana). Jede se u tradicionalnoj kuhinji nekih zemalja jugoistočne Azije i Srednje Amerike kao dodatak salatama i juhama. Osim toga, poput vodene leće, koristi se i u fitoterapiji.

Još jedna biljka koju ljudi mogu jesti je pistia stratiotes (vodena zelena salata). Jestiva je samo nakon kuhanja. U vrijeme gladi bila je hrana za ljude u nekim područjima Azije (uglavnom Kine i Indije) te Afrike. Međutim, njezina prekomjerna konzumacija toksična je za organizam.

Posljednja od predstavljenih plutajućih biljaka je vodeni orašac (trapa natans). Plodove je teško probaviti ako se jedu sirovi, stoga se preporučuje jesti ih nakon kuhanja ili pečenja. Osim toga, konzumacija sirovih plodova može unijeti u organizam parazite koji se prenose vodom i izazvati probavne tegobe. U prošlosti su se jeli kuhani sa soli i paprom, te pečeni poput kestena. Odlikuju se visokim sadržajem hranjivih tvari i opisuju se kao ukusni. Koriste se i kao stočna hrana. Izdanci vodenog orašca također su bogati hranjivim vrijednostima i uspoređuju se s kvalitetnim sijenom. U prošlosti se od ove biljke pravilo i brašno. Štoviše, igra raznoliku ulogu u ajurvedi i azijskoj fitoterapiji zahvaljujući svojim brojnim ljekovitim svojstvima.

Limnophila aromatica jedna je od biljaka koja bi jednog dana mogla naći svoje mjesto i u vašoj kuhinji. Nakon što se oslobodi dio iznad vode i biljka procvjeta, može se jesti. Koristi se u vijetnamskoj kuhinji pod nazivom ngò om, a odlikuje se aromama kumina i limuna. Njezino sitno nasjeckano sirovo lišće dodaje se u canh chua, tradicionalnu vijetnamsku riblju juhu s tamarindom. Zbog svoje estetske vrijednosti koristi se i za ukrašavanje jela.

Prateći trag podvodnih jestivih biljaka, naišao sam na pojam "vitamin X". Taj tajanstveni nadimak dobila je cantella asiatica. Ova se biljka stoljećima koristi, uglavnom u azijskoj kuhinji. Na Šri Lanki njezino se lišće jede poput povrća. U Kini se, pak, svježe lišće smatra eliksirom dugovječnosti. Postoji legenda da je jedan kineski travar zahvaljujući njoj živio 256 godina, a imao je čak 24 supruge. Čini se da je posljednja bila impresionirana njegovim seksualnim sposobnostima ;) Potvrđeno je da stanice ove biljke sadrže alkaloid s podmlađujućim svojstvima, koji izvrsno djeluje na živčani sustav i hormonalne žlijezde. Taj je alkaloid nazvan "vitamin X". Biljka također podupire rad nadbubrežnih žlijezda i olakšava čišćenje organizma od toksina. Zapamtite da od svih vrsta iz roda Hydrocotyle samo cantella asiatica ima takva svojstva. Ostale vrste nisu toliko istražene. Ipak, često se koriste kao začini zbog svog blago paprenog okusa.

Jedna od biljaka iz naših akvarija naširoko se koristi i izvan njega - riječ je o bakopi (bacopa monnieri). Ova se biljka često koristi u indijskoj medicini za liječenje čireva, probavnih smetnji i drugih tegoba probavnog sustava. Dokazano je da poboljšava kogniciju i pamćenje. Nekada se koristila kao oblik kontracepcije jer smanjuje plodnost muškaraca uz zadržavanje stalne razine libida. Zanimljivo je da je njezina "sestra" - bacopa caroliniana - eksperimentalno modificirana ubrizgavanjem zlatnih nanočestica pod listove. To je promijenilo luminiscentna svojstva biljnih stanica, koje su počele svijetliti crveno. Tajvanski znanstvenici vjeruju da bi optimizacija te pojave mogla biti korak prema biološkoj uličnoj rasvjeti. Kad se svjetlo ugasi, to znači da je vrtlar pronašao bolji posao ;)

Još jedna biljka je lotos - točnije lopoč, koji se češće pronalazi u kućnim akvarijima. Od nekih se vrsta izrađuju tinkture sa sedativno-hipnotičkim učinkom. Jedno od svojstava lopoča je ublažavanje upala i poremećaja jetre. Ipak, njihovu konzumaciju ne treba pretjerivati, jer sadrže alkaloide odgovorne za rad srca i djelovanje na moždanu koru. U Aziji se jedu prethodno skuhani, dok su stari Egipćani od njih pili čaj i pripremali začine. Neke vrste lopoča su narkotičke, neke izazivaju oticanje gležnjeva, a neke imaju svojstva poput suvremene viagre. Stoga se njihova uporaba preporučuje samo iskusnim uzgajivačima.

Kao što vidite, naše biljke nisu samo ukras podvodnih svjetova, već i riznica hranjivih tvari koja je u vremenima gladi spašavala ljudske živote. Do danas se razne podvodne biljke koriste u medicini, a njihovi pozitivni učinci znanstveno su dokazani. Ipak, treba imati na umu da uporaba njihovih dobrobiti zahtijeva opsežno znanje na ovom području, jer različite vrste mogu na različite načine utjecati na ljudski organizam.